Upornost je ključ svega

Koliko puta se susrećemo sa pitanjem: “Mogu li ja to?”

Ima već dosta vremena, malo više od godine dana kako sam sjedio u uredu u Oprezu i ulaze tri osobe. Jedna malo mlađa, dvije malo starije pa prvo što mi je bilo u glavi, ok, ljudi su se došli raspitati za polaganje vozačkog i eventualno upisati sina u autoškolu. Pretpostavljate, nije baš bilo tako.

Mlađa osoba se predstavlja i započinjemo razgovor. Nekako povezujem da se ne raspituje za sebe jer ima položen vozački ispit već pita za gospođu koja je sa njim. Zaključujem da nisu u rodu, ali primjećujem da se u komunikaciji koriste znakovnim jezikom za gluhonijeme osobe. Sada već postaje izuzetno zanimljivo! Dakle, gospođa za koju bih rekao da je u srednjim četrdesetima se želi upisati u autoškolu. To je sasvim uobičajena situacija, ali upravo ona je gluhonijema. Nakon malog šoka, objašnjavam postupak i upoznajem ih sa time da nam je ovo jedna specifičnost sa kojom se nismo susretali. Čvrsto je odlučila da će se upisati u autoškolu! Podržao sam ju u naumu i obećao pomoć svih djelatnika koji budu radili sa njom kako bi joj polaganje vozačkog ispita bilo što jednostavnije. Od početka smo svi znali da sigurno neće biti jednostavno.

Liječnički pregled nije bio nekakav poseban problem pa je Gordana ispunila prvi uvjet kako bi se mogla upisati u autoškolu. Riješili smo papirologiju sve je potpisano i treba krenuti sa obukom. Što sada? Kako će predavač držati nastavu kada ne poznaje znakovni jezik za gluhonijeme osobe? Kroz cijelu nastavu, izlaganje predavača naravno prate i prezentacije, ali one sadržavaju puno slika i videa, a gotovo ništa teksta. Gordana može dijelom čitati sa usana, ali to nije to. Najveća pomoć joj je u ovom dijelu bio mladi gospodin koji je i došao sa njom na prvi dogovor u autoškolu. Prisustvovao je nastavi zajedno sa njom te joj prevodio izlaganje gradiva. Paralelno sa gradivom, Gordana je bila uporna sa uvježbavanjem gradiva koristeći naš sustav za učenje preko interneta. Kako smo i očekivali bilo je sve zajedno jako teško za savladati. S obzirom na jaku volju nije odustajala i nakon nekoliko izlazaka na ispit iz propisa, uspjela je savladati testove. Svaka čast!

E sada dolazimo do najizazovnijeg dijela obuke. Treba započeti sa obukom iz upravljanja vozilom. Nitko se ne može pohvaliti da ima iskustva u ovakvim situacijama pa u razgovoru sa djelatnicima odlučujemo da će taj dio obuke preuzeti Ivan Murat. Pretpostavili smo da će Gordanin pomoćnik prisustvovati i ovom dijelu obuke, ali zbog drugih obaveza saznajemo da to neće moći biti moguće. Svakakva pitanja su nam se vrtila po glavama. Kako komunicirati sa Gordanom? Na koji joj način objasniti funkcioniranje uređaja na vozilu? Kako joj objasniti postupanje vozilom u praksi, sudjelovanje u prometu, odnos prema drugim sudionicima? Puno pitanja, ali malo odgovora.

Obuku iz upravljanja vozilom su naravno započeli na prometnom vježbalištu. Ivan je pripremio dosta papira, bio je spreman na pokazivanje, objašnjavanje rukama.Na veliko iznenađenje, Gordana je izuzetno brzo upijala sve stvari koje su joj bile predstavljene. S obzirom da je gluhonijema od rođenja, razvila je osjetila koja većina nas vjerojatno ima slabo razvijena, a ta osjetila joj pomažu da osjeća okolinu. Puno vježbe, ponavljanja, znoja i truda je uloženo sa Gordanine i Ivanove strane. Kada nešto ide teže, Gordana kaže: “Pa vježbat ćemo.” i to je to. Danas još uvijek uz Ivanovu pomoć sudjeluje u prometu. Možete ju susresti na cestama šireg područja Našica. Obuka je pri kraju i uskoro će izaći na posljednju provjeru gdje će ispitivačica ili ispitivač Hrvatskog autokluba procijeniti je li Gordana spremna za samostalnu vožnju.

Svi joj držimo palčeve i želimo da što prije dođe do konačnog cilja pa da si i Gordana može dati odgovor sa početka ovog teksta. Želimo da taj odgovor glasi: “O da, itekako ja to mogu!”